DRAGAN ŠAJNOVIĆ

Profesor DRAGAN  ŠAJNOVIĆ
violinista i pedagog
1907 - 1985.

Banja Luka

Svojevremeno je u Bosni i Hercegovini važila jedna narodna umotvorina: "Kad ideš Bosnom.....KROZ BANJA LUKU NE PJEVAJ !...." 

Da, Banja Luka je dugo vremena imala i atribut Grad pjesme i muzike, a za to su postojali svi uslovi - urbana sredina, obale rijeke Vrbas sa svojim pritokama Suturlijom, Crkvinom i Vrbanjom, mnogo "zelenila" - aleje, drvoredi, šumarci, parkovi, izletišta i, ono najvažnije, ljude sa dušom i darom za muziku.

Klasična muzika, pored narodne i zabavne, bila je značajna karakteristika Banja Luke u prošlom vijeku. Još od 1934. godine Banja Luka je imala Muzičku školu (druga po redu osnivanja u BiH), kasnije je dobila Nižu i Srednju muzičku školu i na kraju dvadesetog vijeka i Akademiju umjetnosti sa Odsjekom za muziku. Izrodila je Banja Luka mnogobrojne muzičke umjetnike i pedagoge. Mnogi od njih, međutim, odlazili su u veće sredine gradeći svoje uspješne karijere. 

Profesor Šajnović je nesporno "konstanta" banjalučke klasične muzike i muzičke pedagogije u prošlom vijeku. Unaprijedio je muzički život Banja Luke i postao značajan dio njene istorije.

S obzirom da se današnja Banja Luka nije sjetila svog zaslužnog građanina Dragana Šajnovića povodom dvadesetogodišnjice njegove smrti, pa ni sa jednom najobičnijom novinskom čituljom - In memoriam, a kamoli nekim prigodnim koncertom mladih banjalučkih umjetnika ili horova, želja mi je da se podsjetimo profesora Šajnovića i odamo mu počast, barem na ovaj, skroman način.

Dragan Šajnović, sin Ive Šajnovića dipl. pravnika i jednog od prvih bosansko-hercegovačkih etnografa, rođen je 18.10.1907. godine u Banja Luci, gdje je završio Učiteljsku školu. U svojim ranim godinama postao je zaljubljenik muzike, klasične. Violinu je učio kod Josipa Soukala i Karola Pahora. Po završetku srednje škole nastavlja studij violine na Konzervatoriju u Ljubljani (1928-1935.) u klasi profesora J.Šlaisa i K.Rupela. 

Kao violinista, počeo je javno da nastupa od 1925. godine na školskim priredbama i zabavama banjalučke Gimnazije i Učiteljske škole. Na jednoj takvoj priredbi svirao je Šubertovu D-dur sonatu, a sa svojim profesorom Pahorom izveo je 1926. godine Bachov d-moll koncert za dvije violine.  Svoj solistički koncert, uz učestvovanje brata Vjekoslava Šajnovića (violončelo) i Stojanke Milošević (klavir), priredio je kao student konzervatorija, u toku zimskog raspusta, 4. januara 1930. godine u Banja Luci. Koncert je održan u dvorani  "Hrvatskog doma" (kasnije zgrada Doma JNA, u bivšoj B. Kidriča ulici), a izvođena su djela Mozarta, Griega, Paganinia, Vieuxtempsa, Drdle, Haydna i Chopina.

Po završetku školovanja na Konzervatoriju u Ljubljani profesor Šajnović se vraća u svoju Banja Luku gdje je bio bez stalnog zaposlenja!

Ipak, 1935. godine počinje da honorano podučava violinu u Muzičkoj školi pjevačkog društva "Jedinstvo" u kojoj su nastavu još držali Vlado Milošević (violina i solfeđo) i Draga Bukinac (klavir), da bi u periodu 1936-1938. godine vršio i dužnost direktora te Muzičke škole. Osim honorarnog rada u Muzičkoj školi profesor Šajnović je bio i horovođa Hrvatskog pjevačkog društva "Nada" (do juna 1937. godine) i RKUD "Pelagić" (od juna 1937. godine  do oktobra 1938. godine), a radio je i u "KAB-u" (Klub akademičara Banja Luka). I dalje aktivno nastupa kao violinista na priredbama kulturno-dobrotvornih društava. I akademik Vlado Milošević je svojevremno u jednom svom tekstu napisao: "Živo se sjećam njegovog izvodjenja "Srpske igre" od M. Milojevića, na zabavi 'Gajreta' 1936. godine, sa klaviristom Josipom Jiranekom." Takodjer, u prikazu  “Gajretove” zabave januara 1936. godine u prostorijama hotela Palas, Vrbaske novine pišu:  „U drugoj tačci nastupio je prof.g. D.Šajnović na violini odsviravši precizno “Srpske igre“ od Milojevića i uz pratnju g. Jiraneka na klaviru. Publika je g. Šajnovića nagradila dugim aplauzom.” 

Oktobra 1938. godine odlazi u Đevđeliju, gdje je dobio stalno zaposlenje kao nastavnik muzike u tamošnjoj Gimnaziji. Odlaskom profesora Šajnovića prestaje da radi i Muzička škola u Banja Luci, jer i profesor Vlado Milošević više vremena posvećuje svom radu na drugim poslovima.

Profesor Šajnović se 1941. godine iz Đevđelije vraća u Banja Luku i u periodu od 1941-1945. radi u Gimnaziji i Učiteljskoj školi. Bio je simpatizer narodnooslobodilačkog pokreta. Po završetku rata nastavlja da radi u Učiteljskoj školi (1945-1947.). Godine 1947., shodno tadašnjoj "praksi", dekretom je premješten u Travnik gdje radi u Učiteljskoj školi do 1949. godine. Iste godine ponovo se vraća u Banja Luku i od tada više ne napušta svoj rodni grad.

Po povratku u Banja Luku, 1949. godine, pa sve do penzionisanja, 1972. godine, radi u Muzičkoj školi kao profesor violine. Pored toga, u nekoliko perioda bio je direktor Niže i Srednje muzičke škole. Osnovao je Gudački orkestar Niže muzičke škole koji je pod njegovim vođstvom 1957. godine, izvodeći Haydnovu "Dječju simfoniju", osvojio II nagradu na Prvom jugoslovenskom takmičenju dječje muzike u Sarajevu. Od 1956. do 1958. godine bio je direktor i dirigent Gradskog orkestra.

Najznačajniji rad Dragana Šajnovića kao violiniste nastaje upravo u ovom periodu. Često nastupa sa pijanistkinjom Dragom Bogoslovski, a takođe nastupa na zajedničkim koncertima i sa drugim banjalučkim umjetnicima. Od 1946. do 1968. godine aktivno učestvuje u radu Gudačkog kvarteta muzičke škole (Šajnović, Fajstner, Milošević, Radetić) promovišući komornu muziku. Na repertoaru se najčešće nalaze djela klasičnih majstora, ali redovno i djela jugoslovenskih kompozitora.

Pored sve svoje okupiranosti muzikom profesor Šajnović se bavio i pisanjem. Pisao je kritike i prikaze prije i poslije rata u banjalučkim Vrbaskim novinama, Krajiškim novinama (Glasu), Putevima i sarajevskom Odjeku. Napisao je i knjigu "Muzički život u Banjoj Luci od austro-ugarske okupacije do drugog svjetskog rata (1878-1941)" ; Putevi, br.5, 1983, koja je svoje mjesto našla u fundusu Nacionalne biblioteke Bosne i Hercegovine, ali i u bibliotekama mnogih gradova (Washington, Beograd, Zagreb...). Knjiga ima veliki faktografski značaj u muzičkom segmentu istorije grada Banja Luke. Tu su prvenstveno evidentirana ona društva i ustanove čiji je najveći značaj bio u širenju i popularisanju muzičke kulture, ali i njihovom uticaju na društveno-politički život grada i Bosanske Krajine.

U mnogima od njih profesor Šajnović je i sam djelovao kao dirigent, nastupao kao violinista na njihovim koncertima i zabavama ili ih na neki drugi način pomagao,. Pisao je, između ostalog, o srpskim muzičkim društvima "Jedinstvo" i "Kolo srpskih sestara", hrvatskim "Nada" i "Napredak", muslimanskim "Fadilet", "Gajret", "Bratstvo", "Narodna uzdanica", "Budućnost" i "Sloga", te o Radničkom muzičkom društvu "Pelagić" (RKUD Pelagić) i omladinskom "KAB-u".

 Banjalučki orkestar. 
Osnivać, dirigent, solista Dragan Šajnović

Za svoj dugogodišnji, plodan, rad profesor Šajnovic je dobio Medalju rada povodom Dana Republike 1957. godine, Zlatnu medalju rada Saveza kulturno-umjetničkih društava i organizacija BiH, Spomen diplomu, Povelju i Plaketu  za predratni i poslijeratni rad u RKUD "Pelagić".

Profesor Šajnović je, slobodan sam reći, ostao zapamćen i još je uvijek u sjećanju velikog broja učenika iz mnogih generacija banjalučke Muzičke škole (Niže i Srednje), članova banjalučkih horova i muzičkih društava kao jedan izuzetan pedagog, violinist i dirigent. Poseban dar je imao da "otkrije i probudi" mlade muzičke talente, ali bio je, prvenstveno, izuzetan čovjek koji se brinuo o svojim učenicima. Što je najvažnije, želio im je pomoći, bez obzira da li su za životnu profesiju izabrali muziku ili neko drugo zanimanje.

I potpisnika ovog teksta Profesor je učio sviranju violine, istina kratko vrijeme, ali, ujedno, i drugim životnim vrijednostima. Sjećam se da sam, često, na njegove časove znao doći u zadnji momenat, zadihan i umoran. Nekako uvijek prije termina za čas violine ja bih se s rajom zaigrao lopte, pa onda trka u kuću na pranje i spremanje, pa trkom do njegovog kabineta. Moj Profesor, bez trunke ljutnje iako je znao da je opet u pitanju "lopta", bi me pustio da se odmorim, ispušem. I, uvijek me je u tim prilikama, prije početka časa, sviranja, prvo pitao jesam li preumoran, da nisam, možda, u svoj toj svojoj zurbi preskočio obrok. I, nikad, ama baš nikad, mi to moje odmaranje i ispuhavanje, koje je njemu bespotrebno oduzimalo vrijeme i remetilo utvrđeni raspored, nije računao u efektivno vrijeme trajanja časa violine. Bilo je još situacija, u kojim je moj Profesor pokazao svoju ljudsku i pedagošku veličinu, ali to je, ipak, u domenu privatnosti. Neka tako i ostane. Kad sam prekinuo pohadjanje Niže muzičke škole, često smo se sretali na realaciji od Palasa do Bosne. On bi uvijek zastao,  bez obzira da li mu se negdje žuri ili ne, popričao bi samnom i davao mi do znanja da mu je žao što sam napustio školovanje i da bi se trebao vratiti učenju sviranja violine. Nažalost, nisam ga poslušao i izabrao sam "drugi životni put" i drugu profesiju, ali znam, i dan danas, da je mom Profesoru bilo stalo do svakog, pojedinačno, njegovog učenika, a njegov sveukupan odnos prema meni nikad neću, niti mogu, zaboraviti.

Profesor Šajnović je ostao upamćen i po tome što je pored školske nastave praktikovao i privatne časove, individualno podučavanje za sve zainteresovane.  Bilo ih je zaista mnogo. I sve je to radio bez ikakvog interesa. Svoju privatnu poduku nikada nikome nije naplatio! Ti besplatni privatni časovi su bili neka vrsta njegovog zavjeta kojeg je sam sebi zadao još kao devetogodisnji dječak - od vremena kada ga je gospodin Josip Soukal, njegov prvi učitelj violine, takodjer besplatno učio umijeću sviranja na violini.

Vjerujem da je sjećanje na Dragana Šajnovića i pamćenje ovog dobrog čovjeka i umjetnika od strane velikog broja njegovih učenika, prijatelja, poznanika i kolega, najveća nagrada i priznanje našem dragom Profesoru.

Mirsad
biši učenik prof. Dragana  Šajnovića

Post scriptum:
Prof. Šajnović je stekao i četvoro čestite djece, tri kćerke i sina. Sonja Šajnović-Trilar danas živi u Sloveniji, a Snježana-Žana Šajnović-Petričević, Višnja Šajnović-Protić i Miroslav Šajnović u Kanadi.